Prvi roditeljski sastanak

Jedan od najznačajnijih vidova komunikacije sa roditeljima za moje koleginice i mene je prvi roditeljski sastanak, prvi susret sa ljudima koji će od tog septembra svoju decu poveriti baš nama. Taj sastanak je presudan za rad u grupi. Prvi roditeljski sastanak se organizuje u saradnji sa stručnim saradnikom. Stručni saradnik, stručno i profesionalno predoči značaj adaptacionog perioda i koja je uloga roditelja u tom periodu. Nakon toga, za nas kao stručne radnike, dolazi prelomni trenutak kada ostajemo sami sa roditeljima i dogovaramo se o budućoj saradnji.

Svaki put, iako sam već 17 godina medicinska sestra-vaspitač, imam pozitivnu tremu tremu kako će se roditeljski sastanak odvijati. Ove programske godine imali smo (moje koleginice i ja) i zadatak da predstavimo „Godine uzleta“ na najbolji mogući način, jer od toga je zavisilo kako će se odvijati naš rad. Jako je bilo važno da jasno i razumljivo roditeljima prezentujemo šta ćemo i kako raditi i da ni jedno pitanje ne ostane bez odgovora.

Radim sa najmlađim uzrastom. Roditelji se, najčešće, prvi put susreću sa vrtićem. Vrlo su uzbuđeni i puni očekivanja. Nekada, zahvaljujući društvenim mrežama (najvećem sudiji modernog doba), dođu sa po nekom predrasudom. Roditelji su različiti – srdačni, familijarni, na distanci… Neki vas doživljavaju kao dadilje, kao nekog ko samo čuva njihovu decu, a ne kao kvalifikovane profesionalce. Smatram da je to normalno i za očekivati. Naše je da to prihvatimo (i sama sam kao roditelj dolazila u slične situacije), a da odnos koji ćemo imati zavisi od naše fleksibilnosti.

Kada su „Godine uzleta“ u pitanju, postoji kod roditelja jedan strah da se neće raditi ništa, jer aktivnost, kada je planirana, ima cilj i zadatak, a broj crteža i broj naučenih pesmica je pokazatelj rada. Projektni pristup pruža upravo vaspitačima neograničene mogućnosti za rad. To je pristup u kom do izražaja dolazi stručnost, znanje, kreativnost ali i podstiče na nova učenja i stalna, lična usavršavanja. Tako smo to i prezentovali roditeljima, objasnili im da je dete ravnopravni učesnik u odabiru teme i pravca projekta i da je participacija deteta od izuzetne važnosti za samo dete. Dete neće biti uskraćeno za pesmice, crteže, druženja ili „priredbe“. Sve to sad dobija novu dimenziju – zajedničke kreativne radionice i slavljenje završetka projekta. Kakva će dimenzija biti zavisi i od roditelja…

Ovih dana roditelji nam intenzivno šalju video snimke i fotografije dečjih aktivnosti u kući. Roditelji su postali aktivni učesnici projekta, predlažu moguće aktivnosti i vrlo rado se odazivaju svakom našem predlogu.

Aktuelni projekat je dobio neke nove granice, razvija se i živi…

Sve ovo je proisteklo upravo iz prvog roditeljskog sastanka…

Povezani članci

Put stvaranja partnerstva sa roditeljima iz mog ugla

„Stari“ roditelj o novim Osnovama