Tranzicija iz predškolske ustanove u školu

Polazak u školu podrazumeva prilagođavanje deteta na novu ulogu, pravila, decu, učiteljicu… Kako osnažiti dete prilikom tranzicije iz predškolske ustanove u školu? Pogledajte kakve preporuke za vas ima Tatjana Ogrizović Malešević, Pedagog – master u PU „Radosno detinjstvo“.

Period tranzicije, prelaska deteta iz predškolske ustanoveu školu reflektuje se ne samo na detetovo funkcionisanje, već i na opšte porodično funkcionisanje.

Tranzicija iz PU u školu proširuje okvire porodičnog i roditeljskog funkcionisanja i otvara nove perspektive u odnosu roditelj-dete.

Podržavajuće roditeljstvo, stimulativna sredina, predstavlja jedan od ključnih predikatora uspešne tranzicije u školu.

Uspešna tranzicija podrazumeva i pripremu porodice za proces tranzicije, tj. pružanje podrške porodici radi osnaživanja njenog funkcionisanja u ovom periodu.

Ovaj proces zahteva pojačano koordinisanje i aktiviranje porodične, predškolske i školske sredine.

Prelaz iz predškolske ustanove u školu zahteva od deteta nošenje sa snažnim emocijama i sticanje novih veština za učenje.

Isto važi i za roditelje koji se moraju suočiti sa izmenjenim oblikom svog autoriteta, naime sklapaju nove odnose sa nastavnim i vannastavnim osobljem u školi, informišu se šta se od njih očekuje i kako mogu da pomognu svojoj deci i aktivno učestvuju u zajednici.

Kvalitet porodičnog okruženja ima direktnu vezu sa školskim postignućem dece ali i sa potencijalnim problemima prilikom adaptacije na nove uslove i okolnosti.

Dakle, značaj ranog iskustva koje dete stiče u okviru svoje porodice, iskustvo u socio-emocionalnom razvoju deteta predstavlja jednu od ključnih dimenzija spremnosti deteta za školu, kao i osnaživanje deteta za prelaz iz jednog u drugo okruženje.

Emocionalna stabilnost deteta, pozitivni stavovi i sposobnost emocionalnog komuniciranja predstavljaju osnovni temelj za učenje, te da sigurno i srećno dete učestvuje i sarađuje u različitim aktivnostima.

Osetljivost roditelja na detetove potrebe predstavlja bitnu komponentu u osnaživanju deteta pri tranziciji kao i razvoju socio-emocionalnih veština pri ulasku u novi sistem.

Kvalitetni porodični odnosi takođe igraju bitnu ulogu u osnaživanju deteta, priroda podrške koju roditelji pružaju detetu, tj. sposobnost roditelja da adekvatno odgovorena socio-emocionalne potrebe dece.

Osim toga vrlo bitne su rutine i rituali kao deo porodičnog života.Preporučuje se redovno jelo i spavanje ali i prilagođavanje dečije rutine u porodici u skladu sa školskim sistemom.

Umesto naglih promena roditelji bi trebalo da postepeno prilagođavaju dete promenama koje ih očekuju.

Dete će najbolje biti osnaženo ako između porodice i institucije ne postoji konflikt jer on dovodi do diskontinuiteta u uticajima, a ti nesporazumi najviše pogađaju samu decu.

Zadatak predškolske ustanove je kontinuirano osnaživanje porodičnog sistema i jačanje roditeljskih kompetencija, što vodi ka njihovom efikasnijem angažovanju u periodu tranzicije deteta u školu.

Kada su deca u pitanju predškolska ustanova predstavlja posle porodice ozbiljnu kariku u osnaživanju deteta za odlazak i prelazak u školu.

Pored razvojnih programa koji pripremaju decu za tranzicijue predškolska ustanova treba da obezbedi takvu sredinu gde će se dete osećati sigurno, bezbedno, prepoznato, stimulisano, gde će biti poštovano, prihvaćeno… i gde će se osećati srećno.

To su najbolji preduslovi za osnaživanje deteta, jer jedino emotivno stabilno, psihički i duhovno opušteno dete može da uživa u aktivnostima koje mu nudi vrtić.

Vaspitač posle porodice ima vrlo značajnu ulogu u osnaživanju deteta za tranziciju. Prihvatanje deteta sa svim njegovim osobenostima, poštovanje deteta sa svim njegovim specifičnostima, sposobnostima, potencijalima, jakim i slabim stranama predstavlja značajan preduslov da se dete u grupi oseća ravnopravnim članom, sposobnim za izvršenje određenih zadataka.

Kada je u pitanju priprema dece za tranziciju pokazalo se da roditelji više izdvajaju akademske veštine i znanja, dok profesionalci veći akcenat stavljaju na opšte sposobnosti, socio-emocionalnu stabilnost i razvijenu motoriku, koja uslovljava opismenjavanje.

Da bi se ovo prevazišlo sve više se teži kreiranju partnerskog odnosa na relaciji porodica – škola, i to na način aktivnog uključivanja porodice u tranzicione aktivnosti.

Kako ćemo dete najbolje osnažiti za tranziciju prema školi? Dobra priprema dece za školu je jedan od preduslova osnaženog deteta za tranziciju.

Šta podrazumeva dobru pripremu deteta za školu?

Dete ovog uzrasta treba pravilno da izgovara glasove, da govori jasno, glasno i razgovetno, da ima dovoljno dobar rečnik, da ume dobro da se sporazumeva sa drugima, da ume druge da sluša.

Dete treba da bude samostalno jer se tako stvara poverenje u samog sebe i pozitivna slika o sebi.

Dete treba da ima motornu spretnost ruke, da izvodi operacije klasifikacije, tj.klasifikuje predmete po obliku, boji i veličini.

Treba da ima jasan niz do broja 10. Npr. šta je ispred broja 5, šta je iza broja 7, koji broj se nalazi između brojeva 4 i 6…

Dete treba da ima dobru koordinaciju finih pokreta prstiju, ruke i oka, da crta figuru čoveka sa glavom, telom, rukama i nogama uz prikazivanje svih detalja poput obrva, trepavica, prstića…

Treba da je sposobno da kopira kombinaciju linija koju prvi put vidi, da je sposobno zadržati pažnju nekih 30 minuta na određenoj aktivnosti ili predmetu.

U ovom uzrastu dete je sposobno da uočava različitosti i sličnosti predmeta i pojava.

Dete bi trebalo da može da se stavi u položaj druge osobe i da svet posmatra iz njegovog ugla.

Osim toga dete treba da je spremno na odvajanje od roditelja na duže vreme, da uspostavlja različite odnose, ima različita očekivanja od roditelja i drugih.

Dakle, osnaživanje deteta za prelaz iz predškolske ustanove u školu je zajednički zadatak predškolske ustanove i porodice. Naš zadatak je da pratimo psihofizički razvoj deteta, podstičemo ga i usmeravamo, ali nikako da vršimo pritisak na dete i insistiramo da radi nešto što mu je teško, što ne može, za šta još nije sazrelo.

Za kraj ne zaboravite, ŠTO STE VIŠE ULOŽILI U SVOJE DETE DO POLASKA U ŠKOLU, ŠTO STE SE VIŠE DRUŽILI I IGRALI SA NJIM, RAZVIJALI KOD NJEGA POZITIVNE OSOBINE PONAŠANJA, ŠTO STE GA VIŠE PODSTICALI, PODRŽAVALI U STICANJU ZNANJA, OKRUŽIVALI GA PAŽNJOM I LJUBAVLJU, IZGRAĐIVALI MEĐUSOBNO POVERENJE I IMALI DOVOLJNO STRPLJENJA I RAZUMEVANJA, VI STE VIŠE DOPRINOSILI NJEGOVOM SAZREVANJU, STICANJU SIGURNOSTI I SAMOPOUZDANJA. NA TAJ NAČIN STVARALI STE I USLOVE DA DETE POLAZAK U ŠKOLU, KOJI PREDSTAVLJA VELIKU ŽIVOTNU PROMENU, DOŽIVI BEZ TEŠKOĆA I TRAUMA.